MILOST STVORITELJA

VRIJEDNOST DOVE

”Kada covjek uci dovu, Allah swt mu je uslisa, ili je ostavi za drugi svijet, ili ga zastiti od zla kolika je ta dova”. (Hadis biljezi Tirmizi)

 ”Sudbinu ne moze sprjeciti nista osim dove, niti zivot produziti nista osim dobrocinstva.” (Tirmizi)

”Oprez ne stiti od kadera (Allahove odredbe), a dova koristi i za ono sto je se desilo i za ono sto se nije desilo. Kada se belaj (kusnja koju je Allah dz.s. odredio) spusti i primakne, doceka je dova pa je obuzdava sve do Sudnjeg dana.” (Hakim)

 ”Divna li su oruzja vjernika, strpljenje i dova . (Dejlemi) ”Molite Allaha da vas sacuva od teskih nesreca, tragicnih posljedica zle sudbine i da se neprijatelji vasim zlom ne nasladjuju.” (Buharija)

”Najbolja je dova da od Allaha dz.s. trazid oprost grijeha i zdravlje (sacuvanost) na ovom i na buducem svijetu. Ako ti se ova dva dobra daruju na oba svijeta, bices sretan i spasen.” (Ahmed) num

A ti, koga ophrvaše brige, tuga i nedaće, reci:" (استغفر الله) (estagfirullah) “Oprosti Allahu”," pa će istigfar odagnati oblake tuge i od tebe otkloniti svaku brigu! inšaAllah

Rekao je Ibn Kajjim el-Dževzije, rahimehullah:

“Bio jednom jedan kralj koji je imao veliko bogastvo i od djece jednu jedinu kćerku. Mnogo je volio svoju kćerku i udovoljavo joj je svim zabavama koje bi poželila. Ovo je trajalo dugo vremena. Pored kralja je živio jedan pobožnjak, koji je jedno veče, dok je učio Kur’an, glasno proučio slijedeće ajete iz sure Tahrim: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” Djevojčica je čula ove ajete i naredila svojim slugama: Stanite! Ali, oni nisu stajali. Pobožnjak je nastavio ponavljati iste ajete dok je djevojčica nastavljala uporno govoriti slugama da stanu, ali oni nisu stajali. Tek kad je strgnula svoje odijelo sa sebe, sluge su prestale i odmah otišle do njenog oca i ispričali cijeli događaj. “Draga moja, šta se dogodilo večeras, šta te to raztužilo?” upitao je njen otac, zagrlivši svoju djevojčicu. Djevojčica je odgovorila:”Reci mi oče, tako ti Allaha, je li istina da Allah ima Džehennem (vatru) čije su gorivo ljudi i kamenje?” Odgovorio je otac: ”Da!” Upitala je djevojčica zatim: ”Zašto mi to nisi rekao? Tako mi Allaha, neću više jesti dobru hranu niti spavati u mehkom krevetu sve dok ne budem znala gdje je moje mjesto u Džennetu (Raju) ili Džehennemu (Paklu).”

Safwat el-Safwah, 4/437-438.

Uvejs El-Kareni-dirljiva prica

 Uvejs el-Kareni i Omer ibn el-Hattab u razgovoru i suzama - savršen primjer skromnostiOmer ibn el-Hattab, r. a., obavljao je hadž sa narodom 23. godine poslije Hidžre, malo prije nego što je poginuo kao šehid, tokom kojeg je tražio čovjeka s kojim je želio da se susretne. Popeo se Omer, r. a., na vrh brda, i odozgo gledajući sve hadžije (hodočasnike) glasno povikao: "O hadžije iz Jemena, nalazi li se među vama čovjek po imenu Uvejs? Podigao se starac duge brade, iz Karena, te rekao: "Vođo pravovjernih, mnogo se raspituješ za toga Uvejsa, no među nama nema nikog po tome imenu, osim mojeg bratića kojeg zovu Uvejs. Ja sam mu amidža, a on je beznačajan i bezvrijedan među nama, nepoznat, najsiromašniji i takvog stanja da nije vrijedan da ti ga spominjemo. Omer, r. a., je ušutio (kao da je za njeg nezainteresiran), a zatim upitao: "O, šejhu (starče), a gdje ti je taj bratić o kojem govoriš? Da li je on sa nama u Meki?" "Da, vođo pravovjernih", odgovorio je starac, "sa nama je u Meki, ali on čuva naše kamile u blizini Arefata." Omer ibn el-Hattab i Ali ibn Ebi Talib su uzjahali na magarce, izašli iz Meke i zaputili se ka Arefatu da ga traže. Našli su ga u pohabanoj vunenoj odjeći gdje klanja pod stablom, s pogledom na mjesto sedžde, s rukama na prsima, a deve oko njeg'. Omer, r. a., je rekao Aliji, r. a.: "Oče Hasanov, ako na dunjaluku postoji Uvejs el-Kareni, ovo je on, jer su ovo njegova svojstva. Sjahali su i požurili da se susretnu s njim. Osjetivši njihovo prisustvo, skratio je namaz, proučio Et-tehijjatu i predao selam. Njih dvojica su mu se približili i pozdravili: esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, a Uvejs uzvratio na isti način. Omer, r. a., ga je upitao: "Ko si ti?" Odgovorio je: "Pastir i narodni najamnik." "Ne pitam te za to", reče Omer, r. a., već kako se zoveš?" "Ko si ti, Allah neka ti se smiluje?" Rekao je: "Ja sam Abdullah (Allahov rob) i sin svog ummeta (naroda)." Oni su mu rekli: "Mi znamo da su svi na nebesima i na Zemlji Allahovi robovi. Zaklinjemo te da nam kažeš ime kojim te je nazvala majka tvoja." Rekao je: "Pa šta vas dvojica želite od mene? Ja sam Uvejs ibn Abdullah." Omer, r. a., je uzviknuo: "Allahu ekber! Neophodno je da nam pokažeš mjeso ispod tvog lijevog ramena." Upitao ih je: "Zašto vam to treba?" Nato je Alija, r. a., rekao: " Poslanik, s.a.v.s., nam te opisao, pa smo primijetili ta svojstva kod tebe, a on nas je obavijestio da se pod tvojim lijevim ramenom nalazi bijeli sjajni biljeg veličine jednoga dirhema ili dinara, pa želimo da to vidimo." Uvejs im je tada pokazao dio ispod svog lijevog ramena. Kada su Alija i Omer, r. a., ugledali bijeli sjajni biljeg, natjecali su se ko će ga prvi poljubiti i rekli su: "O Uvejse, naš Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da ti prenesemo njegov selam, i naredio nam je da te zamolimo da za nas tražiš oprosta, pa ako to učiniš, Allah neka ti se smiluje, i rekao nam je da ćeš ti biti prvak tabiina (generacija nakon generacije Poslanikovih ashaba) kao i da ćeš se zauzimati za mnoge na Sudnjemu danu." Uvejs je žestoko zaplakao a zatim rekao: "Nadam se da je to neko drugi a ne ja." Ali, r. a., je rekao: "Mi smo se uvjerili da si ti taj, u to nema sumnje, pa moli Allaha za nas, Allah ti se smilovao, dovom dobročinitelja." Uvejs je odgovorio: "Ne upućujem dove specijalno za sebe niti za bilo koga od sinova Ademovih, već za sve vjernike i vjernice, muslimane i muslimanke, na kopnu i na moru, u tmini noći i danju. No, ko ste vas dvojica, Allah vam se smilovao? Ja sam vas obavijestio o sebi, ali ne želim da iko od ljudi zna o tome." Ali, r. a., je rekao: "Ovo je vođa pravovjernih, Omer ibn el- Hattab, r. a., a ja sam Ali ibn Ebi Talib. Uvejs je od radosti skočio na noge, zagrlio ih, poljubio i izrazio dobrodošlicu, kazavši: "Neka vas Allah nagradi u ime ummeta." "I tebe neka Allah nagradi", odgovoriše. Uvejs zatim reče: "Zar ja ovakav da tražim oprosta za vas?!" "Da", rekoše, "nama je to potrebno od tebe, pa uputi dovu specijalno za nas." Uvejs je podigao glavu, moleći: "Moj Allahu, ova dvojica kažu da me vole u ime Tebe i traže da se molim za njih, pa im oprosti grijehe i učini ih od onih za koje će se zauzimati njihov Poslanik Muhammed, s.a.v.s." Omer, r. a., reče: "Ostani tu, Allah ti se smilovao, dok odem u Meku i donesem ti dio svoje opskrbe i svoje odjeće, jer vidim da ti je odjeća stara i pohabana. Sutra ćemo se, ako Bog da, naći na istom mjestu."-2-Uvejs reče: "O vođo pravovjernih, sastanka između mene i tebe neće biti, a niti se od danas poznajemo." "Šta ću uraditi sa nafakom (hranom) i odjećom? "Ovaj moj ogrtač i odjeća od vune, zar mislite da bih to zamijenio sa nečim drugim? Pa moje sandale zakrpljene, kada ću poderati? A ova četiri dirhema, koja sam zaradio čuvajući deve, šta mislite, kada ću ih potrošiti (pojesti)?" "O vođo pravovjernih, preda mnom je prepreka koju će moći savladati siromašni i mršavi (slabunjavi), pa olakšaj, o oče Hafsin, Allah ti se smilovao, dunjalučko izobilje je obmana (vreća bez dna), kratkotrajno je i prolazno. Ko osvane opterećen dnevnim brigama, razmišljat će o sutrašnjem danu, a ko je opterećen brigama za sutrašnji dan, srce će mu biti vezano za cijelu sedmicu, a čije srce je opterećeno zbivanjima sedmicu unaprijed, neće se odreći ni mjeseca, potom će čeznuti za godinom, a kraj (smrt) mu je bliži od njegovih nada i ispunjenja planova. Ko se sustegne od dunjalučkog izobilja, sutra će naći što želi kod Svemogućeg, u džennetskim perivojima punim svakojakih plodova i svega što se poželjeti može i što um pojmiti ne može." Čuvši ovo, Omer, r. a., svojim bičem je udario o zemlju i glasno povikao: "Kamo sreće da Omera majka nije ni rodila i da nerotkinja nije izliječena." Uvejs reče: "Vođo pravovjernih! Idite vi svojim putem a ja ću svojim." Tako Uvejs ode goneći kamile pred sobom, a Omer i Alija, r. a., su gledali za njim dok ga nisu izgubili iz vida. Njih dvojica su se uputili ka Meki. Hadis koji govori o vrijednosti Uvejsa el-Karenija, kao i ako bi se on zakleo Allahom, Allah, dž. š., bi mu zakletvu ispunio, te da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Omeru: "Ako mogneš da ga zamoliš da traži oprosta za tebe, učini to", je vjerodostojan i nalazi se u Sahihu Muslimovom i drugim izvorima.

KLJUČEVI SREĆE

 
Želiš zdravlje? – Posti!

 Želiš svijetlo lice? – Klanjaj noćni namaz!

 Želiš odmor? – Uči Kur'an! ...
 
Želiš sreću? – Klanjaj namaze u njihova vremena!

Tražiš utjehu? – Čini istigfar!

Imaš brigu? – Čini dovu!

U nevolji si? – Reci "لا حول و لا قوة الا بالله" (Nema snage ni moći osim kod Allaha!)

Želiš blagoslov? – Donosi salavate na Poslanika, alejhisselam!

Kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur'an

 Učio je sure polako i razgovijetno, tako da se sura činila dužom od sure inače duže od nje.
Cilj učenja Kur'ana jeste razumijevanje, shvatanje i rad po njemu.
Učenje Kur'ana i pamćenje je sredstvo za razumijevanje.
Neki ispravni prethodnici kažu: Kur'an je objavljen da bi se radilo po njemu, ali su neki njegovo učenje uzeli za rad.
Kaže Šu'be: “Pričao nam je Ebu Džemre da je rekao Ibn Abbasu, radijallahu anhu: Ja brzo učim Kur'an, nekada za jednu noć proučim cijeli Kur'an jednom ili dvaput.
 Ibn Abbas, radijallahu anhu, reče: Draže mi je proučiti jednu suru nego raditi to što ti radiš! Ako baš moraš tako raditi, onda uči tako da ti uši čuju i srce razumije ono što ti učiš. Ibrahim je rekao: Alkama je učio Kur'an pred Abdullahom ibn Mes'udom, radijallahu anhu, pa mu je rekao: Uči polako i razgovijetno, dao bih za tebe i oca i majku, jer takvo učenje krasi Kur'an.
 Rekao je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu: Ne učite Kur'an kao poeziju, niti kao prozu. Zastanite kod onoga u njemu što tjera na razmišljanje, njima pokrenite svoje srce, a nemojte misliti samo kako ćete stići do kraja sure. I rekao je: Kada čujete Allaha da kaže: O vjernici... dobro slušajte, jer je u tome ili neko dobro koje se naređuje, ili neko zlo od koga se odvraća.
 Kaže Abdurrahman ibn Ebi Lejla: Došla mi je jedna žena dok sam učio suru Hud, pa mi reče: O Abdurrahman, zar tako učiš suru Hud?! Tako mi Allaha, ja je učim već šest mjeseci i još je nisam završila. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nekada na noćnom namazu učio Kur'an u sebi, a nekada na glas, nekada bi produžio, a nekada skraćivao kijam.
Na putu, bilo danju ili noću, klanjao je nafilu na jahaćoj životinji, bez obzira na smjer njenoga kretanja, pa bi na njoj činio ruku'u i sedždu spuštajući glavu, tako da mu je bila više spuštena na sedždi nego na ruku'u.
1 Iz knjige: Muhtesar Zadi-l-me'adi fi hedji hajri-l-'ibadi (Opskrba za Ahiret na osnovu upute najboljeg stvorenja - sažetak)
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
 Sažeo: Muhammed ibn Abdul-Vehhab
 Fusnote: 1Prenijeli su imami Ahmed i Ebu Davud od Enesa da je rekao: Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio klanjati nafilu na jahalici okrenuo se prema Kibli, rekao Allahu ekber, potom je pustio jahalicu i okretao se kamo god bi jahalica išla. Ahmed, Musned, 3/126, 203; Ebu Davud, hadis br. 1225

Al-Abraš je izrecitovao sljedeće stihove:
Onaj koji se smješi je voljen, zbog ljepote njegova lica,
Dok onaj koji je namršten, bit će često prezren kod ljudi,
 Čovjekova nerasploženost samo ubrzava njegovu nečasnost,
 A nisam vidio ništa što više čuva čovjeka od ljubaznosti i dobrote.

Onaj koji je spoznao Istinu hrabar je, a kako da ne bude , kad je pošteđen straha od smrti. Velikodušan je, pa kako da ne bude, kad je daleko od ljubavi prema neistini.On prašta mnogo, a kako da ne prašta kad mu je duša iznad toga da bi je mogle povrijediti ljudske zablude.
Ibn Sina

Želiš li da ti grijesi budu oprošteni iako su brojni? Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Ko dnevno sto puta kaže Subhan Allahi we bi hamdihi, grijesi mu se opraštaju iako su poput pjene na moru»! .

Priča se da je Hamid Ellefaf jednog petka htio da ide na džumu namaz, ali se našao u dilemi kako da postupi; magarac mu se bio izgubio, brašno mu je ostalo u mlinu a bio je njegov red da napaja svoju zemlju vodom iz potoka. Razmišijao je: - Ako odem u džamiju, propustiću sve ove poslove. Onda reče sam sebi: - Ahiretski poslovi su bolji i vječniji! - pa ode u džamiju na džumu namaz zanemarujući svoje dunjalučke obaveze. Kada je klanjao i vratio se kući, opazi da je njegova zemlja dobro natopljena vodom!? U štali primjeti privezanog magarca, a kada uđe u kuću vidje da njegova žena pravi kruh od tek samljevenog brašna'! On začuđeno upita ženu o tome, a ona mu reče: - Čula sam neku trku van kuće, a kada sam izašla ugledala sam hijenu koja je gonila našeg magarca, sve dok on ne uteče u štalu. Naš komšija, koji je napajao svoju zemlju vodom, zaspao je, pa je voda natopila i našu zemlju. Isto tako, naš komšija je imao brašno u mlinu, pa kad je otišao da ga donese, zamijenio je vreću i odnio onu našu. Kada je primjetio da je zamijenio vreće, donio je našu vreću i ostavio je pred naša vrata. Hamid sa zahvalnošću baci pogled prema nebesima pa reče: - O Gospodaru! Ja sam prema tebi izvršio samo jednu obavezu, a Ti si mi zauzvrat tri moje obaveze nadoknadio! "O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite." (El-Džumu'a 9. i 10.)